понедељак, 7. фебруар 2011.

Da li ti je danas...


Hocu srce univerzuma
u njemu se nalaze
rijeci moje drage
poezija moje duse
u njemu se smije ceznja
dugo lomljena
i misao dugo kaljena.

Da li ti je danas
vec neko rekao
da mirises istinom
i zracis stvarnoscu
i da nabubrjele
podocnjake lazi
skrivas pod svjetle
pramenove slobode
iz cijih se pupoljaka
izleze zelja za
dodirom moga bica

Da li ti je danas
vec neko rekao
da smisljena poznanstva
polomljenih sujeta
poticu jos
iz antickog doba
Vavilonskog razjedinjenja

A ti i dalje kopnis
zelenkastim idejama
sopstvenih listova zrelosti
razlikujuci se od zvijezda
po velicini moje potrebe
za tobom - a ja te zelim

Zelim te mnogo
ne zato sto si ti - Ti
vec zato sto si Ti - Ja
I ja vidim svoj pravi lik
samo kada gledajuci tvoje suze
zaronim u dubinu tvoga bola
koji slatkim jaukom
prozima svu atmosferu
obojenog svijeta spoznaje

Rumenis od saznanja
da se u tvome Ja
prostire ogromno
polje procvalih mudrosti
cije plodove
sebicno cuvas
i po potrebi darivas
samo onima koji
po tvome misljenju
to zasluzuju

Da li ti je danas
vec neko rekao
da rijeci svoje izgovaras
jezikom mojim
i da svakom slovu
zidas grobnicu
od ljudske ljubavi
A zarobljenu
podivljalu misao
ukrocujes
tisinom moje duse

Hoces da me posjedujes
ali ne kao covjeka
vec kao svetinju
da ispijas i da
se hranis mojom
beskonacnoscu
kao svemirska noc
sto se hrani
svjetloscu moje strasti

Da li ti je danas
vec neko rekao
da Te zeli
i da Te treba
a ako nije
neka moja rijec bude
prva cigla u kuli ovoga dana
i prva zelja
u gradnji ovoga trena
da zelim te
i to je sve sto ti mogu reci
a ostali dio price
ces naci
u poluotvorenoj fijoci
svojih snova

Нема коментара:

Постави коментар